Održavanje bazena

Postoje nekoliko koraka koja morate primenti da bi imali čistu vodu u vašem bazenu.

  • Čišćenje pre punjenja bazena
  • Regulisanje pH vredosti vode
  • Dezinfekcija vode
  • Sprečavanje pojave algi
  • Upotreba pomoćnih sredstava

Sva sredstva koja se primenjuju se doziraju na osnovu zapremine bazena. Zapremina bazena se izračunava tako što se pomnoži visina, širina i dubina bazena odnosno do nivoa vode (dobijeni rezultat se označava kao m3). Pogledajte naš kalkulator zapremine bazena.

Za održavanje čiste, sigurne i udobne vode u bazenu, važno je redovno meriti i prilagođavati nekoliko ključnih parametara vode. Ovi parametri pomažu u očuvanju optimalnog zdravstvenog i estetskog stanja bazena:

pH vrednost vode u bazenu: Merenje pH vrednosti je ključno za održavanje pravilne kiselosti ili baznosti vode. Idealni pH za bazensku vodu je između 7,2 i 7,8. Ovo osigurava optimalnu efikasnost dezinfekcionih sredstava i udobnost za korisnike. Ovaj parametar je potrebno prvo izmeriti, i ukoliko nije u navedenim granicama, dovesti ga u preporučeni opseg.

Slobodni hlor (Free Chlorine – FC): Slobodni hlor ukazuje na količinu dezinfekcionog sredstva dostupnog za ubijanje bakterija i algi u vodi. Preporučene vrednosti variraju u zavisnosti od tipa bazena, ali obično se kreću od 1.5 do 3 ppm (delova po milionu) što je isto što i 1.5 – 3 mg/L. Optimalno je držati novo hlora na donjoj granici.

Ukupni hlor (Total Chlorine – TC): Meri ukupnu količinu hlorne dezinfekcije u vodi, uključujući i slobodni hlor i kombinovani hlor (hloramin). Razlika između ukupnog i slobodnog hlora ukazuje na prisustvo hloramina, koji mogu izazvati iritaciju i neugodne mirise.

Cijanurna kiselina (Cyanuric Acid – CYA): Cijanurna kiselina deluje kao stabilizator za hlor, štiteći ga od razgradnje usled UV svetlosti. Preporučene vrednosti su obično između 30 i 50 ppm za otvorene bazene, dok zatvoreni bazeni možda neće zahtevati njenu upotrebu.

Alkalnost (Total Alkalinity – TA): Alkalnost pomaže u stabilizaciji pH vrednosti sprečavajući njegove nagle promene. Idealne vrednosti alkalnosti su obično između 80 i 120 ppm.

Tvrdoća kalcijuma (Calcium Hardness – CH): Ovaj parametar meri količinu rastvorenog kalcijuma u vodi. Adekvatna tvrdoća kalcijuma (između 200 i 400 ppm) je važna za sprečavanje erozije površine bazena ili formiranje kalcijumovih naslaga.

Temperature vode: Iako temperatura vode nije hemijski parametar, ona može uticati na udobnost korisnika, kao i na brzinu hemijskih reakcija u bazenu, uključujući i brzinu kojom hlor razgrađuje organske materije.

Redovnim merenjem i prilagođavanjem ovih parametara osiguravate ne samo bezbednost i udobnost korisnika bazena već i dugovečnost bazenske opreme i obloga. Koristite pouzdane testove vode, bilo da su to test trake, tečni reagensi ili digitalni testeri, kako biste precizno merili i održavali ove parametre unutar preporučenih granica.

Najčešći problemi prilikom održavanja bazena

Mutna voda i pojava algi

  1. Proverite filtere da li su začepljeni ili prljavi. Ukoliko su prljavi ili začepljeni promenite filtere. Male valjkaste filtere u montažnim bazenima treba menjati jednom nedeljno. Peščani filter treba održavati u skladu sa uputstvom.
  2. Proverite pH vrednost vode u bazenu – pH vrednost treba održavati u opsegu 7,2-7,6. Ako je pH previše velika, sredstva za hlorisanje gube efikasnost, voda postaje mutna i zagađena algama.
  3. Proverite vrednost hlora u vodi – nivo hlora treba održavati u opsegu 1-1,5mg/l. Što je nivo hlora manji, slabija je dezinfekcija vode u bazenu.
  4. Proverite koliko dugo filter pumpa radi tokom dana – preporuka je da pumpa radi 8 sati dnevno (sa prekidima ili bez), odnosno dva puta po 6h dnevno – u periodu aktivnog korišćenja bazena. Pogledajte parametre pumpe – za koliko sati može da promeni celu zapreminu vode u bazenu.
  5. Proverite da li je sva voda u pokretu kada radi pumpa – da bi se hemikalije rasporedile po bazenu potrebno je da pumpa pokreće kompletnu vodu u bazenu, da nema “mirnih čepova” vode. U tim delovima se voda ne kreće, nema hemikalija i stvaraju se alge.
  6. Proverite da li je bazen zaštićen od upadanja organskih nečistoća – kada se bazen ne koristi treba ga prekriti i sprečiti upadanje insekata, lišća itd. Mrežicom treba uklanjati veće organske nečistoće sa površine i dna bazena. Možete koristiti i usisivač koji je namenjen za upotrebu u bazenima.

 

Generalna preporuka

Jednom u dve nedelje obaviti “šok tretman hlorom” – odnosno podići nivo hlora u bazenu iznad 3mg/l i manje od 5mg/l. Ne kupati se dok nivo hlora ne opadne na preporučenu vrednost od 1,5 mg/l, obično je to 24h.